Bio je, ja mislim, kraj ili 2011. ili 2012., nisam siguran. Uglavnom zadnji dan u godini. U Školi je bio taj neki Dan dječije radosti, kao nešto se slavi, znaš. Ponedjeljak je bio, vratio se ja iz škole i kasnije me djeca zovu da idemo napolje.
Odlazimo mi da se kližemo. Uspjeli smo naći dobar dio zaleđenog puta. I znaš kako to ide, zaleti se i kliži. To sam i ja pokušao uraditi i samo noge odoše ispred mene. Padam i udaram glavom od led. Doživio sam potres mozga. Nisam bio svjestan toga. Počinjem da plačem, okrećem se i krećem kući. Nisam bio svjestan situacije. Nisam znao gdje sam. Dolazim kući, pitam nenu jel danas petak, kaže nije. Ostalog se ni dan danas ne sjećam znam samo da sam bio na spratu kod roditelja, mama naravno plače. Oblačimo se i idemo doktoru. Već na putu ka doktoru meni se sjećanje počinje vraćat. Dolaazimo doktoru kaže on ništa specialno sve će se njemu to vratit. Što je i bilo. Većinu stvari sam se sjetio kroz dan dva. Prilikom povratka kući uzimamo Šrek 4, tek izašo bio. Vjerovali ili ne ja ne znam kako sam dočekao Novu godinu.
No comments:
Post a Comment